Stranci koji u Bosni ostvaruju Americki san

Dok hiljade gradana Bosne i Hercegovine odlaze svake godine zeleci graditi bolju buducnost van granica svoje zemlje, sve je vise stranaca koji dolaze zivjeti i raditi u Bosni

Pise: Mersiha Gadžo

Objavljeno u magazinu STAV 24.3.2016

Kada je s muzem odlucila doci u Bosnu i Hercegovinu da pokrenu biznis, Parizanki Floriane Valladon govorili su svi da su “totalno ludi i da je Bosna zemlja koja umire.”

”Ljudi pričaju o Bosni kao da je to zemlja koja je još uvijek u ratu,” kaze Floriane.

Iako joj je lokalno stanovništvo u početku uporno govorilo da će joj biznis propasti, Valladon je dokazala da je ipak moguće ostvariti uspješan biznis u Bosni. Valladon i njen muž Julien Cassin su danas vlasnici uspješne i popularne francuske pekare “Maison Coco” u Sarajevu.

Dok hiljade građana Bosne i Hercegovine odlaze svake godine, želeći graditi bolju budućnost van granica svoje zemlje, sve je više i više stranaca koji dolaze živjeti i raditi u Bosni. U periodu od 2011-2014. godine, uočava se značajan porast broja stalnih boravaka stranaca u BiH.

Floriane Valladon je jedna od njih i kaže da uopšte nema želje da se vrati u Francusku:

“Za mene Bosna je posebna država. Vjerujem da će za pet godina Sarajevo postati novi Berlin. Ovaj grad je vrlo alternativan, fantastičan. Ovdje ima nešto posebno. Imamo velike prednosti raditi ovdje. Kvalitet života, narod nam se svida, brasno i voće su odličnog kvaliteta. Bosna je zemlja sa ogromnim resursima. ”

Sarajlije ih uvjeravale da nece uspjeti

Floriane je imala zanimljiv posao strucnjaka za odnose s javnoscu u televizijskoj i muzičkoj industriji u Parizu, a njen je muž radio kao inžinjer. Kaze da su uvijek gajili posebnu ljubav prema francuskoj gastronomiji. U Francuskoj je zanat veoma cijenjen posao i Valladon je odrasla sa idejom da je francuska gastronomija način zivota.

Prije tri godine odlućili da napuste rodni kraj i da otvore francusku pekaru negdje u Evropi. Razmišljali su prvo o Beogradu, ali kada im se grad učinio suviše velik, Cassin je spontano predložio da pokušaju u Sarajevu, mada prije nisu posjetili grad, niti su poznavali ikoga.

Otvorili su prvu pekaru u Kranjčevićevoj ulici u novembru 2012. godine bez ikakve promocije i nakon tri dana morali su ga zatvoriti jer im je zbog velike popularnosti, brzo nestalo proizvoda. Morali su pronaći novu laboratoriju koja bi im omogućila da proizvedu mnogo više i ponovo su otvorili pekaru u januaru 2013.

“Ljudi su ovdje imali običaj da nam kazu: ‘To će biti preteško. Otvarate francusku pekaru, ali niko neće kupovati vaš hljeb.’ Nismo imali neke posebne probleme sa administracijom. Nisu bili komplikovanije nego u Francuskoj… Čuli smo da je komplikovano napraviti nešto ovdje, ali ja i moj muž smo dokaz da je sve moguće. Moguće je imati biznis koji funkcionira dobro,” prica Floriane Valladon.  

Otvorili su i kiosk pekaru blizu Narodnog pozorišta i danas zapošljavaju ukupno 12 radnika. Floriane kaže da zbog velike potražnje, planiraju otvoriti i treću pekaru u Sarajevu.

U pekarama prodaju francuske specijalitete poput raznih bageta, hljebova, krosana i peciva sa čokoladom. Svi proizvodi su napravljeni bez aditiva i konzervansa. Hljeb prolazi kroz dug proces fermentacije od 24 sata, što je jedinstveno kod francuskih recepata.

Valladon ističe da je velika prednost što u BiH imaju vrlo male poreske obaveze, za razliku od poreza koji bi im naplacivali u Francuskoj:

“Ovo je država koja ide naruku biznisu. Sarajevo je veliki kulturni grad. Ovo je grad koji zaslužuje ljude koji imaju dobre ideje i žele da izvedu svoje ideje do kraja.”

Govoreci o zivotnom standardu u Francuskoj, navela je da u njenoj domovini kilogram malina kosta od 10 do 15 eura. Prezadovoljna je kvalitetom proizvoda u Bosni koji se nudi u povoljnim cijenama. Kaže da je i velika prednost što se osjeća jako sigurno u gradu.

“Bosancima je potpuno luda ideja napustiti Francusku i zamjeniti je Bosnom, jer imaju pogrešnu sliku realnosti života u Francuskoj. Želite da živite u Parizu? OK, živjet ćete na 10 metara kvadratnih i platit ćete 1,000 eura svakog mjeseca. Moj brat putuje podzemnim metroom svakog dana do posla i svakog dana strahuje,” objasnjava Floriane Valladon, tvrdeci da je uporni rad tajna uspjesnog biznisa.

Amerikanac uredjuje Sarajevske parkove

Ovu tajnu zna i Luka Kasitz, pejzažni arhitekt koji je došao iz Amerike prije šest godina. Činjenica da 90 % početnićkih preduzeća propadne nije ga obeshrabrila da zajedno sa prijateljem Eldarom Baltom ostvari biznis “Irget” koji se bavi izgradnjom hortikulturnih površina i instalacija. 

Luka je odlučio doci u Bosnu i Hercegovinu kada je pročitao članak o pejzažnom arhitektu koja je došla raditi u Bosnu nakon rata. Tada je došao do ideje da se hortikultura može koristiti kao sredstvo za razvoj zajednice.

Volontirajuci za ffondaciju «Mozaik,» upoznao je svog prijatelja Eldara Baltu. Djelili su entuzijazam i ideje kako da razviju zajednicu, te su 2012. godine odlucili osnovati udruženje “Moba,” po starom narodnom običaju da komšije pomažu u većim seoskim radovima.

Organizovali su akciju čišćenja po gradu, sređivali parkove, popravljali klupe… U jednoj godini pridruzilo im se vise od 350 volontera.

“Vidio sam Bosnu u jedinstvenom, ključnom trenutku njenog postojanja i želio sam biti dio toga. Za mene je to bio izazov: podstači društvo da napravi veliki korak naprijed,” objasnjava Kasitz.

Razvili su kontakte po gradu, i u martu 2014. godine „Moba“ je prerasla u preduzeće «Irget.» Među klijentima danas su cafe slastičarna Vatra, Cordoba i Elements, Marriott hoteli, BH Telecom, Montessori osnovna škola na Bistriku i filmski režiser Danis Tanović. Zaposlili su i mladiće iz marginaliziranog društva.

Nedavno su od 300 aplikanata bili izabrani za Yunus Social Business akcelerator gdje su biznis mentori posjetili „Irget“ i podučili ih kako najbolje razviti biznis i rješavati socijalne probleme pomoću poslovnih principa.

Ostvarenje uspješnog biznisa ne može bez stroge predanosti i ulaganja mnogo vremena. Tokom ljetne sezone, Kasitz kaže da je sasvim normalno da radi 70 sati u sedmici.

“Morate posvetiti godine svog života kako bi ostvarili to u što vjerujete da može uspjeti. Potrebno je mnogo iskrenosti i predanosti u tome što radite. Nije lako. Važno je naći solidnu grupu ljudu koji vjeruju u vas, koji će vam pomoći jer će biti dana gdje će sve izgedati kao katastrofa, ili kao greška.»

Luka Kasitz u sarajevskim parkovima vidi mnogo potencijala. Smatra da mogu biti mnogo bolje iskorišteni za okupljanje i druženje ljudi, umjesto da okupljalista budu samo kafići.

“Mislim da je jedna od kljucnih stvari koja je potrebna ovoj zemlji jeste osjećaj ljepote i nade, što će inspirirati stanovništvo da budu bolji ljudi, da uživaju u životu i da sanjaju,” rekao je Kasitz.