Austrijski prijedlog za rješenje izbjegličke krize: Most između Evrope i Afrike

Foto: Nick Jaussi

Dok je Mađarska  reagirala na izbjegličku krizu postavljanjem bodljikave žice duge 530 km na granici sa Hrvatskom i Srbijom, Austrija je predložila drugu ideju: izgraditi most dug 230 km iz Afrike do Evrope.

Inicijator ove ideje je Christian Konrard, novoizabrani austrijski koordinator za izbjeglice. On smatra da će povezivanje obala al-Huwariyah-a u Tunisu i Agrigento-a na Siciliji, kamenim mostom spasiti živote velikog broja izbjeglica i spriječiti krijumčarenje ljudi. Ovaj projekt predviđa što skorije instaliranje 1000 plutajućih platformi za brzo spašavanje u Sredozemnom moru.

Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije, ove je godine više od 3.550 izbjeglica izgubilo život pokušavajući doći do Evrope, dok rekordnih 710.000 je stiglo do evropske obale brodom.

Foto: Nick Jaussi

Konrad je dostavio prijedlog projekta krajem septembra Unutrašnjem Fondu Sigurnosti Europske Unije, koji ustvari predstavlja dio nacionalnog plana austrijske vlade. Projekat bi mogao biti najveći paket poticaja za privredu ikada u Evropskoj Uniji sa procijenjenim budžetom od 230 milijardi eura.

Most bi dobio naziv “Jean Monnet,” po osnivaču Evropske Unije.  Početak radova na obalama oba kontinenta planiran je za 2017. i trajao bi do 2030. Most će biti otvoren za sve –  za turiste i domaće stanovništvo.

Centar za Političku Ljepotu iz Berlina koji vodi projekat, 4. oktobra  je  instalirao prvu platformu, “Aylan 1″ (6x6m) u međunarodnim vodama u Mediteranu. Platforma je  opremljena prslucima za spašavanje, navigacijskim svjetlom, rezervama hrane, uređajem za hitne pozive, fotonaponskim panelima, jarbolom za zastavu, kamerom i sa dva sidra.

Pritiskom na dugme za hitne slučajeve na platformi,  šalju se koordinate i upozorenja  lokalnim službama za spašavanje, kao i  Centru za Političku Ljepotu.

Foto: Nick Jaussi

Grupa je preko web stranice Indiegogo prikupila sredstva za izgradnju platforme Aylan 1. Samo prvi dan prikupljeno je skoro pola potrebnog iznosa (19.600 €).

Sada je izazov uvjeriti ostalih 27 država članica EU da je njihov projekt dobra ideja. Nakon što je instaliran Aylan 1, grupa sada traži od EU da finansira izgradnju ostalih platformi. Još uvijek nema naznaka da li će ovaj projekt biti podržan.

“Ono što mi želimo pokazati ovim je da je mnogo lakše nego što nas uvjerevaju”, rekla je Frida Bauman, članica Centra za Političku Ljepotu.

“Neki ljudi mogu  otići tamo i učiniti nešto dok oni sjede i ništa ne rade. Čekamo odgovor i nadamo se da je naša mala akcija učinila nešto dobro i da ih je to natjeralo da razmisle i da ih je prisilila da se pokrenu na jedan ili drugi način.
Politika Europske Unije ne uzima u obzir humanost. Politika nema za cilj pomoći ljudima, više je usmjeren prema vlastitim interesima “, rekla je Bauman.

Trebalo je oko šest sedmica da se izgradi Aylan 1 i oko desetak ljudi za realizaciju projekta.

Prema podacima agencije za kontrolu granica EU (Frontex), broj dolazaka morem u prvih devet mjeseci 2015. godine  duplo je veći od broja dolazaka za cijelu 2014.

Svaki četvrti azilant je dijete. Prema podacima Eurostata, oko 133.000 djece zatražio je azil u EU izmedu januara i jula 2015. godine – u prosjeku 19.000 svakog mjeseca.

Dok je prelaz iz sjeverne Afrike tradicionalno bio popularnija ruta izbjeglica i migranata, ove godine  znatno je povećan broj ljudi koji putuju zapadnim Balkanskim rutama, prelazeći brodicima iz Turske u Grčku, prije nego što krenu na sjever kroz Balkan u nadi da će stići u sjevernu Evropu.

Foto: Nick Jaussi

Tokom jednog vikenda na granici Hrvatske i Srbije prošlog mjeseca, mnogi od novopridošlih izbjeglica su bili nasmijani i dobro raspoloženi dok su međunarodni volonteri dijelili hranu i odjeću. Izbjeglice su rekli da su zahvalni zbog toga što su stigli, ali su bili zabrinuti zbog djece koja učestvuju u opasnom putu preko mora.

“Put iz Turske u Grčku bio je jedan od najopasnijih putovanja što smo ikada iskusili”, rekao je Said Elfawal 24-godišnji student iz Hasaka, Sirije.

“Ja bih volio najviše kada bi svijet mogao olakšati ovu rutu. Veliki broj kako odraslih Sirijaca, tako i djece utapaju se u moru. Ja bih najviše volio kada bi mogli pronaći rješenje za ovo”, kaže Noures Yassin, bivši vlasnik prodavnice iz Rake u Siriji koji je stigao u  izbjeglički kamp u Opatovcu sa svojom suprugom,  bebom i mladom kćerkom.

“Iz Izmira do Grčke smo putovali na brodici. To je bio put smrti “, rekao je Yassin. “Bili smo u moru pet sati. Niko nije umro, ali ljudi su bili uplašeni. Žene i djeca su vrištali. Bilo je velikih talasa”, kaže Yassin.

Trenutna izbjeglička kriza stavila je na kušnju ideale  EU utemeljene na ideji slobodnih granica.

Prošlog mjeseca Češka, Mađarska, Slovačka i Rumunija odbile su obavezni sistem kvota koji bi distribuiralo 120.000 izbjeglica među 28 nacija  u Evropskoj Uniji na osnovu broja stanovnika, BDP-a i stope nezaposlenosti.

Neke zemlje centralne Evrope su eksplicitno izjavili da muslimanske izbjeglice nisu dobrodošle. Premijer Mađarske Viktor Orban je tvrdio da priliv muslimanskih izbjeglica predstavlja prijetnju hrišćanskoj Evropi. Slovačka je izjavila slično, odnosno da će prihvatiti samo kršćanske izbjeglice.

“Ako pogledamo statistike u Njemačkoj, u posljednje dvije godine zabilježeno je 500 napada na kuće izbjeglica “, rekla je Bauman. “Nije bio niti jedan slučaj ‘islamskog terorizma’ – kako oni nazivaju napade u Njemačkoj. Ono koga trebaju da se plaše  vjerojatno su desničarski radikali, a ne islamisti”, smatra Bauman.

Umjetnici iz Centra za Političku Ljepotu organizovali su mnoge iznenađujuće akcije u prošlosti.

U junu ove godine, nakon ekshumacije masovnih grobnica u Grčkoj i Italiji i transporta stotina leševa, u Berlinu su održali sahranu za bliskoistočne i afričke izbjeglice koje nisu uspeli stići u Njemačku živi, a sve to u pokušaju da promijene politički tok u Evropi.